Sevdah

"Stone in the Sky" (Stećci - Bosnian tombstones), digital art by Mooyo Neimar, 2012 (c) Copied with the artist's permission

Moja pricao o sevdahu je, kao i sve u mojoj muzici, emotivna i osobna.

Sevdah je ono sto odrzava nas, ljude iscupane iz nasih korijena – prognanike, vojnike mnogih ratova, ratne zarobljenike, zarobljenike nasih uspomena. Taj gubitak domovine je nesto za sto nema rijeci, a sevdah, kao muzicka forma, daje tom kolektivnom gubitku glas, toj neopisivoj ljudskoj tragediji smisao.

Za mene, moja majka, ujaci,  te moj otac, Mirzet Agic – predstavljaju temelje moje muzicke spoznaje. Prica ispricana kroz pjesmu je posebna – ona ostaje u nama, dugo nakon sto smo zaboravili rijeci pjesme ili ime izvodjaca.

Sevdah sadrzi element mistike, sa specificnom ornamentacijom, ekspresivnom izvedbom, pa se najbolje osjeti pjevan bez instrumentalne pratnje –  u suton, u nekoj od bosanskih avlija, kad se i vraca svojoj originalnoj formi.

Pjevati sevdah, znaci imati hrabrosti suociti se samim sobom, svojom boli- svaki zvuk ima svoje mjesto i znacenje, svaka stanka i dah nas dovode korak blize do sampospoznaje. U doba kada smo izlozeni nasrtajima takozvane moderne civilizacije, te nedopustivoj profanizaciji kulture – moj povratak sevdahu je terapija, i podsjecanje na sto je, zapravo, vrijedno sacuvati kao dio kulturne bastine i dio vlastite osobenosti.

Tolika je snaga te muzike, da ja, cak i kad pjevam Operu, Rusku romansu, ili Romski repertoar –  jos uvijek pjevam sevdalinku, kao moje autohtono muzicko bice.

Zelim da uzivate u ovom dertu, meraku i ljepoti, kao odraz moga poimanja muzike.

Sevdah -kao idealni zvuk,  kontemplativni prostor,  sevdah – kao nacin zivota.

Vasa,