Azra

Kad Azra pjeva, moja duša pati za zemljom i vremenom koje zovemo Jugoslavijom. Dvadeset godina od njenog nestanka, koji nam je promijenio živote i poimanje zajedničkog identiteta, ovaj dragocjeni album predstavlja svijetu neprolaznu ljepotu muzičke baštine jugoslovenskih naroda.

Azra i Pero Teodosijev nas vode na čarobno putovanje kroz tradicionalnu muziku naše domovine koje više nema. Azra pjeva čežnju za domom i odavno proživljenom mladošću, glasom veze srebrne niti, te priča o ašikluku, dubokoj nostalgiji i neuzvraćenoj ljubavi.  Njene pjesme sežu u različita vremena i pejzaže Jugoslavije, od snenih makedonskih planina do zagorske ravnice, od Vranja do sarajevskih sokaka, neumitno vodeći ishodištu u njenom i mom rodnom gradu Prijedoru. I, koliko god ona istinski pripadala svim tim predjelima, a oni njoj, kroz sve njene izvedbe magično se prepliće nešto temeljno i duboko određujuće. Sevdah. 

Azrin glas, kao nijedan drugi u ovom muzičkom pravcu, uspijeva uhvatiti sam duh sevdaha u svoj njegovoj delikatnoj, nenametljivoj ljepoti. Azra nam otkriva različite uticaje koji su oblikovali bosanski Fado stotinama godina – od poezije koja mu daje suštinu, do uticaja orijentalne i sefardske muzike. Kad Azra pjeva, mi smo svjedoci kako muzika postaje portal u pjevačevu dušu. A Azrina je duša čisti, nepatvoreni sevdah.

Sa sevdahom kao odrednicom svoga bića, kada zapjeva, Azra uistinu jeste Koštana, mitska fatalna zena sa juga Srbije, kose crne kao gavranovo krilo; Azra jeste zalovita djeva iz hrvatskog Zagorja; ona uistinu jeste najljepša of svih prijedorskih djevojaka. Dajuči im svima svoj glas, svoj nadrealni glas, Azra nam izlaže ljepotu onoga što se zvalo Jugoslavijom. Kao sjenke zaigrane na svijećom obasjanom zidu, Azrine pjesme nam prenose priču o izgubljenoj domovini.

A opet, koliko god to bilo istovremeno i tragično i prelijepo, nas gubitak je dobitak za svakoga ko drži ovaj album u rukama. Jer, Azrin glas se rađa iz tog našeg gubitka kao neprocjenjiv dar svjetskoj muzičkoj sceni.

Refik Hodžić

Refik Hodžić je bosansko-hercegovački novinar i filmski radnik, te sadašnji direktor komunikacija za Internacionalni Centar za Tranzicijsku Pravdu (ICTJ).  Živi i radi u New York City, NY.