Biografija

Azrino prvo sjecanje vezano za muziku je iz davne 1976, kada je, sjedeci na ljuljasci ispod vinove loze u rodnom joj Prijedoru, slusala svoju majku, Zumru Grozdanic, kako pjeva “Gdje si dragi ziva zeljo moja”.
Citavo djetinjstvo, Azra bi na toj istoj ljuljasci pjevala za susjedstvo, te za svoju majku Zumru, koja bi govorila: “Azra, otpjevaj ovu sevdalinku, ovo vise niko ne pjeva, jos malo ce biti zaboravljena.” Pjevajuci sevdalinku, Azra je pocela upoznavati jedan potpuno novi svijet – svijet bogat u harmonijama, teksturi, muzickom izrazaju - svijet pun elegicne emocije.

Sa 8 godina, Azra pocinje s podukom klasicne violine. Njena ljubav za violinu, u vrijeme kad su sva druga djeca svirala harmoniku ili klavir (ovisno o financijskom stanju roditelja), je zapravo imala veze sa instruktorom violine, Zdenkom Jordanom. Jedan miran i tih covjek, izuzetan muzicki pedagog, te covjek sa velikim strpljenjem za djecu – on je razvio u Azri spoznaju da posjedovanje talenta je potreban, ali nedovoljan uvjet da bi se izgradio violinista. Prakticirajuci satima, vjezbajuci violinsku tehniku i izvedbu, Azra je osjetila pripadnost svijetu introvertiranih, muzicki nadarenih ljudi - vjezbajuci um, uho i teznju ka muzickom perfekcionizmu. Zahvaljujuci mentoru Jordanu, samodisciplina i rad su jos uvijek Azrin temelj i vodic u svim poduhvatima.

Ipak, Azrin glas je onaj posebni dio njenog bica, koji je trazio da se razvije, jer , kad ona podje pjevati – ljudi zastanu, i posvete se slusanju tog glasa. Uporedo sa studijem muzike, Azra istrazuje i eksperimentira etnomuzikologijom, fascinirana oralnom tradicijom Bosne i Hercegovine, i njenom raznolikoscu.

Nakon raspada SFRJ, Azra  s obitelji seli u Sjedinjene Americke Drzave. Zivot u novoj zemlji je ispocetka bio pun previranja, borbe za prezivljavanje, i svakodnevnim suocavanjima sa traumom rata.  Znacajan dio tog vremena Azra je posvetila humanitarnom radu sa prognanicima, te vlastitom emocionalnom zacijeljenju. Proslo je mnogo godina prije nego li ce smoci snage da zapjeva, i ponovno pusti glas, kao nekad.

Azrina dvogodisnja muzicka suradnja sa Petrom Teodosijevim je nesto posebno u njenom zivotu; Sevdah i muzika sa Balkana, ponovno se vracaju u njenu svijest, i sve pjesme koje je pjevala kao dijete, pjeva ponovno – s vise dubine, zbog zrelosti godina, ljepote majcinstva, te nove muzicke nadahnutosti koju je dobila nasavsi u Petru muzicki srodnu dusu.

Album “Azra Sings”  sadrzi mnoge rado slusane pjesme : sjetit cete se Kostane i starog Vranja dok slusate “Zal za Mladost” sa americkom grupom trubaca, bit ce vam drago opet cuti unikatnu obradu “Imam jednu zelju” sa raskosnim Petrovim solom na harmonici, a Azrina publika iz mladosti se vratiti u sjecanju na prijedorsko gradsko pozoriste, gdje je toliko puta izvela cuvenu rusku romansu “Oci Cjornie”, ovaj put u pratnji pijaniste Borisa Kaplyanskoga.

“Koliko je Prijedor polje” je Azrina interpretacija ove stare sevdalinke. U njoj je samo nagovjestaj instrumentalne pratnje, bas kao da vesela melodija narusava patos pjesme, a melankolicni eko Azrinog glasa na kraju pjesme sazima svu tugu Grada.

Azrino zanimanje za muziku spanjolskih Sefarda i Maura, je urodila spojem sevdaha i flamenca -  prema stihovima Alekse Santica, sevdalinka “Kradem ti se” je uradjena u Andalucia Flamenco stilu, uz velikodusnu pomoc Azrinog prijatelja, flamenco gitariste Vincenta Chaveza.

“Azra Sings” predstavlja Azrin doprinos zanru svjetske muzike i njenoj domovini, te poklon svima onima koji su joj pomogli da se izgradi u umjetnicu koja je danas.